Nigdje Posebno, Zemlja

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







19.03.2006., nedjelja

KRIVA BOJA (VAŽNO JE BITI TRU!)

Kriva boja, ali važno je biti tru. Smeđa. Odabrao je smeđu kao najdominantniju boju. Boju govana. Boju dosade, truleži i propadanja. Nije to u potpunosti loše, ako dobro kombinira s ostalim bojama. No, njegove vještine nisu toliko dobre.

Gospodine, znam da nisam bio previše vjeran, ali treba mi tvoja pomoć. Znam da je licemjerno odbacivati te i primati natrag po potrebi, ali ova tvoja odlutala ovčica treba tvoju pomoć.

Saberi se. Udahni. Izložba počinje.

Sala se nije previše ispunila, djelomično zbog njegove relativne anonimnosti, kao i zbog propasti prošlog izlaganja. Gubitci su ga pokopali i na čistoj je inerciji sredio još ovu izložbu. Njegova smeđa faza. Uvjeravali su ga da to nije pametno. "Smeđa je boja pogreška.", rekla je, iznervirano.

Tiho, ali dovoljno glasno da privuče njegovu pozornost. Nije im puno trebalo, večer će sigurno završiti linčem koji će se protegnuti i na sutrašnje novine, a onda će s njim biti svršeno.

Ne živčani. Sve je to u tvojoj paranoidnoj glavi.

Tip sa lulom je neodobravajuće otpuhnuo na "Rov", što mu je dalo ideju. Toj slici fali iperitska magla, maske, bljuvanje vlastitih pluća. Doradit će to kasnije. Mogao je tu sliku vizualizirati, dim kroz uske procjepe zemlje, pune tmurnih, sivih, zamrljanih lica.

Mahnuo je kustosici.

"Molim Vas, možete li maknuti "Rov" s izložbe?"
"Koja je to?", upitala je kroz naočale sijeda matrona, nevoljko prihvaćajući zahtjev mladog umjetnika.
"Ona smeđa... Tamo."

Sve su smeđe. Budala. Nemaštovite, usrane teme već beskonačno puta i mnogo bolje obrađene. To će biti njegova propast. Zaželjela je čak navijati za njega, za uspjeh njegovog lapsusa, ali nije to zaslužio. Diletant.

Navijati za gubitnika, to je uvijek bilo popularno. Nikada nitko nije navijao za zla carstva, plemstvo, totalitarističke režime ili dekadentna društva, ne. Svi su uvijek bili pobunjenici. Toliko su težili razlici, alternativnosti da su sami postali ono protiv čega se bore.

Horde posve jednakih, klonova, umjetnika koje nemaju vlastite vizije, nego igraju na sentimente publike, na oko, uho i nos kritike, samo radi zarade. Umjetnost je prestala biti sama sebi svrhom.

Ne sviđa joj se izložba. Trudio se. Radio. Možda je samo prebrzo uslijedila za prošlom. Ostajao je bez novaca. Kapitalističko će ga društvo pokopati. Da se baci na pisanje? Nekoliko socijalističkih propagandnih šlagera bi trebalo zadovoljiti "alternativnu" supkulturu.
Ne razmišljaj o tome. Slikarstvo ti je jedini zanat. Nisi pisac, samo prebacuješ slike iz glave na platno. Ne možeš preseliti te vizije u tekst. Nisi sposoban. Ne znaš. Odustani od tog toka.

Zašto bih? Nadrealističko pisanje poput ovog, nizanje asocijacija (netko je upravo otišao, zijevajući, može li biti očitije?) možda dobro prođe. Povratak avangarde, retro stil, hipiji, get down & make love.

Nisi revolucionar. Samo si još jedno nesretno ljudsko biće koje je pokušalo pronaći svoj put i pogriješilo. Zamke sa šiljcima i vrućim uljem spriječile su tvoj ulazak u kraljevstvo uspješnih. Priznaj samom sebi. Budi rezigniran.

Ljutnja ga je preplavila kad mu je jedan kritičar u lice došao sasuti sve što misli o njegovom djelu. Zgrabio ga je za ovratnik i odvukao do vrata, oprostivši se od njega cipelom u stražnjicu. Patetično, je li... vidjet će on patetično.

"Zabava je gotova, ljudi! Marš van iz galerije!"

Zablenuli su u njega, životinje pred farovima automobila. Jedna je medvjedica okićena krznom i biserjem odvukla svog muža zeca u ljutnji – alanfordovski trenutak. Ostali lisci i lije kritičari, kao i patke novinarske su mirno i bez čuđenja otišli, spremni pokopati ga u jutarnjem izdanju.

Naposljetku mu priđe jedna djevojčica.

"Slike su ti baš simpa. Samo su previše smeđe."

Bijes se rasplinuo. Jedan pogled i misao iz tog izvora nevinosti smirio ga je.

Rekao sam da će uslijediti rezignacija.

Dok je kustosica zaključavala vrata, sjedio je na stolcu i zaključio – Ako ništa drugo, bit ću neshvaćeni umjetnik. To se uvijek prodaje.

____________________________________

P.s.
Ova priča će biti prijavljena na natječaju za blog priču. Više detalja: http://bookaleta.blog.hr/arhiva-2006-02.html#1620629992

Držite mi fige.

Glazba: Frank Sinatra - Nice 'N' Easy

Kierlan Darkskye,
Wannabe
- 14:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>